Zimi

Kako je tijo i mrtvo - tijo -
o vasiono!
Sjećaš se možda, družice sjetna,
što bješe ono?
Ono na suncu, smiješku i pjesmi
u zračnom valu?
Sve bješe cjelov obijesne sape
o majskom balu.
Eter nas ponije bludnijem krijesom
u valsu srha...
Mameni strugaj i kliska staza
i - kljasta svrha.
I bješe stiskaj, stiskaj ko stiskaj
i sad me žeže...
Vrtoplet svijeta, duša i oč'ju
i - nesta teže.
Muzični atmos sjajnijeh struna,
pijani zvuci -
Gle, komad puti osta ti ipak
u mojoj ruci.
Još krvca struji i topla miri
i lomi sjetu
i šapta nekud ko zadah strasti
o majskom cvijetu.
A ja je gledam ko zadnje boštvo,
ko prvu ženu,
i pružam ruke i sipam dašak
na blijedu sjenu.