Ištipana hartija
Zbirka pjesama, 1907.
- › popis izdanja
- › Krst
- › Mrtva Dijana
- › Po karnevalu
- › S gladi
- › XX. vijek
- › Sunce
- › Popijevka
- › U hramu
- › Kad kroči smrt...
- › U noći
- › Zapad sunca
- › U mrtvoj noći
- › U nagonu
- › "Celeste Aida"
- › Tragika
- › Vitlaj duše
- › Voluptas
- › Strast bitka
- › Zimi
- › U poletu
- › Proljetni snijeg
- › Uskrsli Hrist
- › Dan Gospodnji
- › Nova proljet
- › Krik
- › Post Scriptum
U poletu
Vino već mi lomi riječi, samo pjesma grko pita:
"Što ću tamo, što me čeka?"
Ozivlje se kroza lomot i treskanje praznih čaša:
"Ljube nemam da joj panem na njedarca njena meka..."
Ništa nemam... Nema strasti, gdje te gleda blago oko
u sućustvu familije...
Crn je život u obziru, gdje se lažno slažu misli,
u zakonskom jednom braku po receptu iz - biblije!
A ja ćutim ono nešto, što me nosi vrhu svega
i ne poznam roda više:
To je ono, što me mrlja i u svjetsko blato nosi,
u uzdahu grohot baca i o suncu pjesme piše.
To je ono, što me zovnu, kad pogazih majčin savjet
i u krilo pođoh crno,
a ne tužih kao Prerad: zašto nisam tebe slušo,
kad sam ono u svijet goli s puno krvi svoje srno.
To je ono, što me saspe, kad djetinjstvo prokleh cijelo
i nevinost turnuh nogom,
a ne tužih za prošlošću u sanljivoj, blijedoj sjeti,
gdje sam kleko s glupog grijeha pred istrulim jednim bogom.
To je ono što mi usnu na razblude mozga tisnu,
kad se u njem kote bijesi -
To je ono kada kliktam drhtajući u zanosu:
O ljubim te, grešni svijete, jer su divni tvoji grijesi!