Ištipana hartija
Zbirka pjesama, 1907.
- › popis izdanja
- › Krst
- › Mrtva Dijana
- › Po karnevalu
- › S gladi
- › XX. vijek
- › Sunce
- › Popijevka
- › U hramu
- › Kad kroči smrt...
- › U noći
- › Zapad sunca
- › U mrtvoj noći
- › U nagonu
- › "Celeste Aida"
- › Tragika
- › Vitlaj duše
- › Voluptas
- › Strast bitka
- › Zimi
- › U poletu
- › Proljetni snijeg
- › Uskrsli Hrist
- › Dan Gospodnji
- › Nova proljet
- › Krik
- › Post Scriptum
Zapad sunca
Ode.
Ko da se skliznu glatkoj po svili
lakijem kretom.
A tamo plamen sodomskih boja,
što liznu uvis, pa ko da planu
nečiji pogled - boštva i đavla.
Ode.
A oblak jedan ko svijetla siga
i drugi dalje ko rujni koral,
pa stado cijelo ovaca bijelih,
što plamen sažga vunu im meku.
.... I začas pa će nestati svjetla,
zanosa, što se u nebo baca:
nestat će čara sodomskih boja;
tek u svod noćni šuškat će usne:
ko li je ono ispio krvcu.
I trenuh okom, a tamo turnji
ko prsti neč'ji dugi i tanki
i misliš: to ih neznana ruka
u rog ispruži samome nebu!
A zemlja pišti s gladi i tmine
i plače ko da vjernik joj umrije
i crnim ruhom mota se cijela.
I njena tuga tihne sve dublje
pa s plača usne ko ludo dijete...